Utjecaj online života na offline život djece

MAJIN KUTIĆ

Život u današnjem društvu nezamisliv je bez korištenja interneta putem raznih ekrana.

Internet se danas percipira kao dio kulture u kojoj živimo i postao je nezaobilazan elemet razvojnog procesa svakog pojedinca.

On je svakako donio brojne prednosti kao što je brža dostupnost velike količine korisnih informacija u kratkome rokute mogućnost komunikacije bez vremenskih i prostornih ograničenja.

No uz mnoge prednosti,internet svakako predstavlja i opasnostosobito za djecu. U posljednje vrijeme sve se više govori o negativnom utjecaju prekomjernog korištenja interneta i ekrana na život djece.  

Internet i ekrani su sve manje integrirani u život djeteta, a sve više postaju dominantan aspekt djetetovog života. I dok ih djeca mogu koristiti u svrhu obrazovanja, sve više djece ih samoinicijativno koristi isključivo u svoje slobodno vrijeme kao način zabave.

Među ostalim, djeci se putem interneta prenose brojne informacije iz cijeloga svijeta na osnovu kojih oni s vremenom počinju stvarati viziju o svijetu i životu.

Djeci se također prenose vrijednosti, stavovi, razmišljanja, al ono što je važno istaknuti da je riječ o tuđim vrijednostima, stavovima i razmišljanjima koje djeca pasivno usvajaju.

Na taj se način osobno neposredno iskustvo osiromašuje i zamjenjuje se tuđim iskustvom. Kod djece se ne razvija kritičko razmišljanje već postaju pasivna i povodljiva.

Danas se na ekrane i internet sve više gledao kao na ʺsurogatʺ dadilju radi količine vremena koju djeca provode za ekranima u raznim aktivnostima kao što su društvene mreže, video igre pa i prekomjerno gledanje crtića, serija i filmova. Internet djeci pruža mogućnost ʺeksperimentiranja s identitetom.ʺ

Društvene mreže tako im omogućuju da kod kuće ostanu sa svojim strahovima i nesigurnošću, stave socijalno poželjnu masku, ostave svoje probleme i svoju prošlost kao i sadašnjost iza sebe i započnu barem virtualno život ispočetka.

Dakle, internet djecu ne ograničava njihovim stvarnim problemima i omogućuje im da u tom djelu ostanu anonimni što je djeci primamljivo.

Istraživanja danas sve više govore o povezanosti interneta i mentalnog zdravlja djece.

Djeca nemaju još dovoljno razvijene mehanizme samoregulacije kao niti strategije suočavanja sa stresom. Također još nemaju dovoljno razvijenu samokontrolu te često, u primjerice, igranju video igara preko interneta ne postavljaju granice. Upravo neovisnot o vremenskoj zoni, radi igranja grupnih igara u kojima sudjeluju igrači iz cijeloga svijeta, potiče trajanje igre.

Mentalne teškoće o kojima se sve više govori su depresija, anksioznost, razna kompulzivna ponašanja, potencijalni razvoj bipolarnog afektivnog poremećaja kao i poremećaji ličnosti, no ponekad i autodestruktivna ponašanja.

Kao uzroci navedenim teškoćama, međuostalim,navode se sjedilački način života koji za sobom vuče nedostatak fizičke aktivnosti, nedostatak kvalitetne interakcije s vršnjacima i time smanjenje osjećaja podrške, zatim poremećaj kvalitete spavanja radi plave svjetlosti koju ekrani emitiraju a koja utječe na cirkadijalni ritam djeteta.

Putem raznih društvenih mreža djeca teže zadovoljenju potrebe za pripadanjem, a dešava se upravo suprotno, povećava se percipiranasamoća.Radi prekomjernog korištenja društvenih mreža a smanjenog druženja s vršnjacima uživo, dolazi do socijalne izolacije i niže kvalitete socijalnih interakcija čime se smanjuje socijalna podrška koja je od iznimne važnosti za mentalno zdravlje.

Tako je nastao i pojam ʺFacebook depresijaʺ kao rezultat socijalne usporedbe s vršnjacima preko društvenih mreža. Djeca se putem društvene mreže Facebook uspoređuju sa svojim vršnjacima postavljajući si pitanja: „Da li je moj život jednako uzbudljiv kao život mojih prijatelja?“, „Zašto mene nisu pozvali na zabavu?“, „Da li sam ja sretan kao i oni?“, a da pri tom ne razmišljaju na način da većina osoba ima potrebu za prikazivanjem sebe u što boljemsvjetlu putem društvenih mreža te da takva usporedba nema realne temelje. Tako socijalna usporedba dovodi do ruminacije, odnosno djeca su neprestano time okupirana i održavaju se njihove negativne misli što utječe na održavanje depresije (negativno utječe na samopoštovanje djece, osjećaju se usamljeno…)

Djeca također, radi nedostatnih socijalnih kontakata i time podrške, ne uče kako se kvaliteno suočiti s problemima te kada nastupe problemi i loše raspoloženje djeca pribjegavaju izbjegavanju stvarnosti odlaskom u virtualni svijet, njihovo ʺsigurno utočište.ʺ

Također, djecu trebamo podučiti da je kvaliteta prijateljstva važnija od kvantitete.

Obzirom da se negativne posljedice prekomjernog korištenja interneta i ekrana tek naknadno mogu odraziti na mentalno zdavlje djece, od velike je važnosti pravovremeno osvijestiti ove potencijalne probleme i raditi na njihovoj prevenciji.

Neke od smjernica za roditelje su sljedeće:

  • Potrebno je razgovarati s djecom, kritički raspravljati o sadržajima na internetu
  • Upoznati djecu s razlikama stvarnog i virtualnog svijeta
  • Postaviti im jasna pravila i granice vezano uz sadržaj i vrijeme na internetu, za ekranima
  • Ukazati djeci na važnostumjerenog i odgovornog korištenje interneta i ekrana
  • Upoznati se s online uslugama koje djeca koriste
  • Uvođenje aplikacija za nadzor i kontrolu uz priznavanje njihovih interesa i neovisnosti
  • Postaviti uređaje s pristupom internetu u prostorije gdje borave i roditelji
  • Educirati djecu o mogućim opasnostima i naučiti ih kako da opasnost prepoznaju i zaštite se

Psiholog Maja Zubac