Dječja prava danas u Hrvatskoj

Prava djece određena su UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta, koju je Hrvatska prihvatila 1991. godine .
Prihvaćanjem Konvencije Hrvatska je preuzela obvezu da svakom djetetu jamči prava koja ona sadržava.

Temeljna načela

  • Načelo nediskriminacije (čl.2.); Djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”.
  • Načelo prema kojem svako dijete ima pravo na život i razvoj (tjelesni, emocionalni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni) (čl.6.); Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.
  • Načelo najboljeg interesa djeteta (čl.3.); Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.
  • Načelo slobode iznošenja mišljenja (čl.12.); Djeci se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

Djeca danas u Hrvatskoj

  • preko 20% djece u Hrvatskoj živi u siromaštvu – najugroženija su djeca nezaposlenih roditelja i djeca u višečlanim obiteljima
  • djeca u izoliranim područjima nemaju podršku stručnjaka (liječnika, terapeuta, rehabilitatora, pedagoga…) i pristup vrtićima, školama, aktivnostima slobodnog vremena…
  • 46,8% obitelji djece s teškoćama prima socijalnu pomoć
  • 64% registrirane djece s teškoćama uključeno u neki oblik obrazovanja;
  • 7% posve prilagođenih škola
  • značaj rane intervencije – raskorak između potreba djece i obitelji i postojećih usluga u zajednici

Preuzeto: https://www.unicef.org/croatia/

Važni iskoraci koji su u Hrvatskoj napravljeni za djecu u posljednjih 30 godina

  • Hrvatska ima dobre indikatore kad je riječ o brizi za dojenčad, a stopa smrtnosti dojenčadi smanjena je s 11.1 na 1000 rođenih u 1991. na 4,0 u 2017. godini. Zahvaljujući napretku kvalitete skrbi smanjena je i smrtnost žena u razdoblju trudnoće, poroda i babinja. 1990. stopa smrtnosti bila je 10.83 na 100.000 živorođenih dok u 2017. i 2018. godini niti jedna žena nije preminula u razdoblju trudnoće, poroda i babinja.
  • Zakon u Hrvatskoj omogućava majkama i očevima da koriste rodiljni, odnosno roditeljski dopust te provode vrijeme sa svojom djecom.
  • Do petanaeste godine života zabranjeno je prisiljavati djecu na rad ili omogućavati bilo kakav oblik dječjeg rada, uz iznimku sudjelovanja djece u predstavama i priredbama uz posebne dozvole. Od petnaeste godine djeci je omogućeno da rade poslove koji ne mogu štetiti njihovom razvoju i zdravlju, ali uz posebnu brigu o njihovim pravima.
  • Od 2007. godine, udomiteljstvo u Hrvatskoj regulirano je posebnim zakonom, a u 2010. usvojen je zakon koji zabranjuje smještanje djece mlađe od sedam godina u institucionalnu skrb što je stvorilo uvjete za ostvarivanje prava djeteta na odrastanje u brižnoj obitelji. Iako to pravo još ne ostvaruju sva djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, zakonski je okvir pomogao da se značajno smanji broj djece koja odrastaju u institucijama.
  • Od 1999. godine u Hrvatskoj je zakonski zabranjeno fizičko kažnjavanje djece što je važan za temelj za mijenjanje percepcije društva o fizičkom kažnjavanju djece i zaštiti djece.
  • Hrvatska je osnovala posebne sudove za mlade i zakonski osigurala da djeca do 14 godina ne mogu biti procesuirana, a prema svoj djeci se posebno obazrivo postupa te u postupcima nije svrha kazniti dijete, nego i pomoći otkloniti razloge koji su doveli do kršenja zakona.
  • 2003. godine djeca u Hrvatskoj dobila su zaštitnika i zagovaratelja svojih prava i kroz osnivanje Ureda pravobranitelja za djecu.
  • Hrvatska je donijela Nacionalnu strategiju za dječja prava 2014.-2020. kao strateški dokument kojim se stvaraju temelji za iskorjenjivanje svih vrsta nasilja na štetu djece u Hrvatskoj.
  • Kao rezultat suradnje UNICEF-a i Vlade RH unaprijeđeno je zakonodavstvo kada je riječ o obveznom jodiranju kuhinjske soli što je urodilo potpunim nestankom endemske gušavosti s područja Hrvatske.
  • Od 1998. godine Hrvatska osigurava podršku djeci s ozbiljnim fizičkim i intelektualnim teškoćama kroz osiguravanje invalidnine.
  • Hrvatska osigurava besplatnu zdravstvenu skrb za djecu i mlade do 18 godine, a ako nastavljaju školovanje na fakultetu, mladi imaju zajamčenu besplatnu zdravstvenu skrb do završetka redovnog školovanja u što je uključeno i dopunsko zdravstveno osiguranje. Besplatna zdravstvena skrb osigurana je i za trudnice za sve zdravstvene usluge povezane s trudnoćom i porodom.
  • Od 1998. godine Hrvatska zakonski posebno štiti osobe s intelektualnim teškoćama. Djeca s intelektualnim teškoćama mogu biti pregledana ili primiti terapije samo uz pristanak njihovog zakonskog zastupnika, a uz uzimanje u obzir mišljenja djeteta u skladu s njegovom dobi.
  • U Hrvatskoj je zabranjeno služiti i prodavati alkoholna priča i duhanske proizvode mlađima od 18 godina.
  • U 2013. godini Hrvatska je uvrstila intervenciju u ranom djetinjstvu za djecu s teškoćama u novi zakon o socijalnoj skrbi.
  • Od 2014. godine u Hrvatskoj je predškolsko obrazovanje u godini prije polaska u školu postalo obvezno.
  • U 2015. godini u Hrvatskoj je usvojen pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju koji je važna polazna točka za osiguravanje inkluzije i ostvarivanja prava na obrazovanje djece s teškoćama.
  • Od 2010. usvojen je unaprijeđeni zakonski okvir koji osigurava djeci i mladima pripadnicima nacionalnih manjina koji žive u Hrvatskoj pravo na obrazovanje na materinjem jeziku.
  • Hrvatska ima najnižu stopu djece koja napuštaju obrazovanje prije završetka srednje škole u EU (oko 3 posto djece).
  • Od 2000. godine Hrvatska je zakonski omogućila djeci pripadnicima nacionalnih manjina obrazovanje na jeziku i pismu manjine.
  • Od 2000. Godine s djecom u sukobu sa zakonom bave se policijski službenici posebno educirani za rad s maloljetnim prekršiteljima.
  • Hrvatska je donijela “Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti 2018.-2028.” kojim omogućuje preventivne oftalmološke preglede za sve četverogodišnjake s ciljem ranog liječenja i prevencije slabovidnosti.
  • Vlada RH trenutačno provodi velika ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje. U Hrvatskoj se trenutačno gradi i obnavlja više od 500 vrtića, a 96 vrtića počelo je s radom u dvije smjene kako bi se prilagodili potrebama zaposlenih roditelja.
  • Od 2019. godine Hrvatska osigurava besplatne udžbenike za sve učenike i učenice osnovnih škola.

 Neki od izazova u ispunjavanju obveza prema djeci u Hrvatskoj

  • Siromaštvo – nejednakosti
  • Nejednakost u pristupu uslugama rane intervencije za djecu s razvojnim teškoćama (SZO procjenjuje da je 10% novorođenčadi u riziku od zaostajanja u razvoju, što je oko 3500 djece godišnje u Hrvatskoj, a samo 500 djece je imalo pristup ranoj intervenciji u 2017. )
  • Niska stopa djece koja pohađaju predškolske programe – 75,1 posto (Eurostat, 2018.) – daleko ispod prosjeka EU-a od 94,8 posto, što Hrvatsku stavlja na dno svih zemalja EU-a. Dostupni podaci pokazuju velike razlike u pohađanju predškolskog obrazovanja ovisno o mjestu. Na primjer, u Zagrebu je stopa upisane djece od 3-6 godina u predškolske programe je 89 posto, dok u Brodsko-posavskoj županiji iznosi oko 20 posto. Te su županije istovremeno neke od najsiromašnijih u zemlji, s velikom stopom iseljavanja.
  • Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, uključujući djecu s teškoćama u razvoju i djecu s problemima u ponašanju, i dalje su smještena u ustanove, unatoč općoj obvezi deinstitucionalizacije i smještanja djece u obiteljsko okruženje. Oko 3500 djece je u sustavu socijalne skrbi (institucija) zbog neadekvatne roditeljske skrbi zbog zanemarivanja i zlostavljanja ili ako njihovi roditelji nisu u stanju pružiti odgovarajuću njegu zbog njihove mentalne bolesti, napuštanja ili smrti ili često zbog niskih socijalno-ekonomskih uvjeta obitelj ili također zbog kombinacije rizika i nedostataka.
  • Djeca u digitalnom okruženju
    • medijska pismenost je “abeceda” 21. stoljeća.
    • Prije 30 godina, kada je usvojena Konvencija o pravima djeteta, nastao je svjetski web i digitalno doba tek je započelo. Do ovog dana promijenio je naše živote, a posebno život djece. Djeca su sve izloženija medijskim sadržajima i broj različitih medijskih uređaja i platformi je u stalnom porastu. Svakog dana učimo više o utjecaju medija na djecu, ali mediji se i dalje mijenjaju i trebamo nastaviti učiti. Mnoga i složena pitanja, poput utjecaja društvenih medija, lažnih vijesti i digitalnog nasilja, proizlaze iz visoko digitaliziranog okruženja. Za ovu generaciju mladih ljudi je izazovnije razumjeti medije i znati kome i čemu vjerovati nego ikad prije.
    • Istraživanje mladih u Hrvatskoj Zaklade Friedrich-Ebert – 2018. godine 98% ispitanika imalo je osiguran pristup internetu, a dnevno korištenje weba iznosi 3,5 sati; ovdje nema razlike u odnosu na spol/dob/stupanj obrazovanja
    • EU Kids online (Global Kids Online i EU Kids Online najveći su međunarodni projekti u području istraživanja medijskih navika djece – istraživanje u Hrvatskoj je proveo DKMK (Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu) 2017. godine:

– Svako deseto dijete u dobi od 15 do 17 godina prihvaća sve zahtjeve za prijateljstvom drugih ljudi na društvenim mrežama. Istovremeno, gotovo svako četvrto dijete te dobi svakoga tjedna traži na internetu nove prijatelje ili kontakte

-Gotovo svako treće dijete u dobi od 9 do 17 godina je u posljednjih godinu dana komuniciralo na internetu s osobama koje nisu upoznali uživo. To je činilo svako deseto dijete u dobi od 9 do 11 godina, svako četvrto dijete u dobi od 12 do 14 godina te gotovo 1/2 djece u dobi od 15 do 17 godina

-Svako sedmo dijete u dobi od 9 do 17 godina u posljednjih se godinu dana susrelo s online prijateljem (iako su to većinom prijatelji iste dobi, jedno od deset djece susrelo se s osobom koja je bila starija od njih)

-U proteklih godinu dana nešto više od četvrtine djece bilo je izloženo seksualnom sadržaju (284 djece od 1017 ispitanih = 28%). Gotovo polovina djece bila je povremeno izložena seksualnim sadržajima putem televizije, filma, časopisu ili knjige. Na internetu trećina učestalih izlaganja seksualnim fotografijama dogodila se putem mobitela, računala, tableta ili drugog online uređaja, zatim putem pop-ups prozora na internetu te gotovo četvrtina izlaganja na platformama za dijeljenje fotografija – pretpostavka je da je ova brojka zapravo veća ali da je pri odgovoru bila snažna autocenzura djece

-Svako 12 dijete u dobi od 9 do 17 godina je u proteklih godinu dana primilo poruku sa seksualnim sadržajem (poruka može uključivati riječi, slike ili video). Poruke češće primaju starija djeca (2% djece od 9 do 11 godina; 16% djece od 15 do 17 godina). Tri četvrtine djece koja su primila seksualne poruke dobila ih je putem društvenih mreža, gotovo polovina kao poruku poslanu na mobitel, a trećina putem pop-ups prozora i medijskih platformi (YouTube, Instagram, Flickr…)

Izvor: https://www.unicef.org/croatia/

NACIONALNI DOKUMENTI VAŽNI ZA ŽIVOT DJECE:

  • Ustav Republike Hrvatske (NN 85/2010.)
  • Zakon o pravobranitelju za djecu, 2003. godina
  • Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj 2014. – 2020. Godine

Uvažavajući značaj Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, Vlada Republike Hrvatske je 2014. godine usvojila Nacionalnu strategiju za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine kao temeljni strateški dokument na području zaštite i promicanja prava djece u Republici Hrvatskoj.
Načela Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava u Republici Hrvatskoj integrirana su u ovoj Strategiji u svim strateškim ciljevima kao temelj koji podrazumijeva aktivno sudjelovanje djeteta u procesu odrastanja i razvoja sukladno njegovim sposobnostima i stupnju zrelosti.

  • Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19)
  • Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19)
  • Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97, 107/07, 94/13, 98/19)
  • Zakon o dadiljama (NN 37/13; 98/19)
  • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 137/2013., 98/19)
  • Zakon o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 98/19)
  • Zakon o udomiteljstvu (NN 90/11, 78/12, 115/2018)
  • Pravilnik o uvjetima i postupku stjecanja prava na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta kojem je potrebna pojačana briga i njega
  • Pravilnik o pravima roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta
  • Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN 55/2011., NN 67/2014)
  • Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/2015.)
  • Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (NN 28/2015.)
  • Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10, NN 70/17)
  • Zakon o sudovima za mladež (NN 84/11, 143/12, 148/13, 56/15)
  • Odluka o osnivanju Povjerenstva Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju
  • Zakon o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje (NN 133/12)